Šta kada dobiješ dijagnozu karcinoma, a nutricionista si?
Šta kada saznaš da imaš karcinom, a godinama živiš ono što propagiraš? Kada prenosiš znanje i informacije o važnosti zdrave ishrane, balansa, prevencije? Kada savjetuješ druge kako da očuvaju svoje zdravlje, vjerujući da si na dobrom putu?
Prva misao koja mi je prošla kroz glavu bila je: „Nešto nisam radila dobro.“
Ipak, srećom, nisam osjetila krivicu. Ne zato što je lako prihvatiti dijagnozu karcinoma, već zato što sam taj unutrašnji dijalog već ranije proživjela – kroz iskren razgovor sa koleginicom koja se borila sa istim razmišljanjima i osjećajima. Obje smo se, čak i pri običnoj prehladi, znale zapitati: „Da li više imamo kredibilitet da govorimo o zdravlju?“ Kao da bolest automatski briše sve ono što znamo, osjećamo, živimo. Kao da nismo u stalnom samoistraživanju.
Tada smo shvatile – zdravlje nije savršenstvo. I ne, nije stvar toga kako nas drugi vide. Pravi izazov je bio – kako mi same gledamo na sebe. Nismo sebi davale pravo na slabost.
Zato mi osjećaj krivice nije došao u trenutku kada sam dobila dijagnozu. Ali misao: „Nešto nisi radila dobro“ – jeste.
Nutricionista. A ipak…
Naravno, kao nutricionista, prva pitanja su se ticala mog tanjira. Šta nisam jela kako treba? Gdje sam pogriješila?
Iako sam godinama u istraživanju i pronalaženju pravog balansa za sebe, jer ne postoji jedna čarobna formula, nešto nisam radila dobro. Prvo sam, i jedino, mogla da izdvojim – čestu konzumaciju proizvoda od soje. Odmah sam je isključila iz ishrane.
Već drugi dan nakon što sam dobila nalaz magnetne rezonance, napravila sam značajne promjene, u mojoj do tada izbalansiranoj ishrani. Svjesno, odlučno i dosljedno.
Novi režim ishrane
Iz ishrane sam isključila:
- Sve proizvode od soje
- Kafu (iako sam pila samo jednu dnevno)
- Sve namirnice životinjskog porijekla (naknadno sam uvela domaći, nemasni, sirovi sir)
- Eliminisala sam so
Uvela sam:

- Svakodnevno cijeđenje oko 2l sokova od mrkve, jabuke i zelenog lisnatog povrća, po režimu dr. Gersona
- Uz ishranu koja se sastoji od mnogo različitog povrća, svježeg i kuhanog ili pečenog, manje količine voća.
- Masnoće sam svela na minimum. Koristila sam isključivo hladno cijeđeno ulje lana, na početku.
Tiha misao – „Sada mogu da se odmorim.“
Prva misao, dok sam još sjedila u autu sa nalazom magnetne resonance u ruci, na kojem sam očekivala da pročitam – sve je u redu, pomislila sam – sada mogu da se odmorim.
Imala sam opravdanje da mogu da stanem, usporim. Da ne moram. Iako sam godinama unazad praktikovala tehnike opuštanja, tišinu i meditaciju, čini se da je trebalo skočiti na drugi nivo. Jer, bolest služi kao poziv – da zastanemo. Da razmislimo. Preispitamo se. Pogledamo gdje smo krenuli i da li smo ikada stali da pitamo sebe: „Kako sam zaista?“
Život nas vodi brzinom koju naše tijelo i psiha često ne mogu da prate. Cijeli život kao da se odigrava po nekoj listi zadataka: završi školu, fakultet, zaposli se, osnuj porodicu, brini, kuvaj, radi, treniraj, budi uspješna… Ne spavaj – jer nešto nećeš stići. I onda, jednog dana, probudiš se sa 45 godina, s dijagnozom: karcinom. Ili visok pritisak. Ili Hashimoto, reumatoidni artritis, dijabetes… Name it.
Čemu čuđenje?
Tijelo nas upozorava – ali mi uporno ne slušamo.
Tijelo vrišti – mi stavljamo slušalice.
Danas živimo u vremenu zagađenja – mikroplastike, hemikalija, teških metala, pesticida, elektromagnetnog zračenja… Naše tijelo jeste čudesno adaptivno, ali ne može se adaptirati brzinom kojom živimo i kojom se sve mijenja.
Statistike su neumoljive: do 2050. godine, svaki treći čovjek dobiće dijagnozu karcinoma. Ako nas to ne trgne – šta će?
Vrijeme za pitanja
Šta unosimo u svoje tijelo – kroz hranu, vodu, vazduh?
Koliko toksina prolazi kroz nas – iz kozmetike, plastike, hrane, vode..?
Kako živimo? Koliko se krećemo, koliko boravimo u prirodi, koliko udišemo život, a koliko stres?
Ali prava pitanja dolaze iznutra.
Koje smo emocije potisnuli?
Koje rane nismo zaliječili?
Šta tijelo nosi u tišini, dok um gura pod tepih?!
Zdravlje nije samo tanjir
Zdravlje je i misao. I emocija. I kontakt sa sobom. Zdravlje je odluka da budemo prisutni, svjesni, povezani.
Zato vjerujem da promjena leži u:
Ali i u:
Zdravlje nije garancija. Ali jeste pravac. Možemo se razboljeti čak i kada „radimo sve kako treba“, jer zdravlje nije štit, već proces. I zato ne tražim krivca – tražim smisao. Poruku. Prostor za promjenu.
Bolest nije kraj. Nekad je početak.
Moja bolest me nije obesmislila. Naprotiv – dala mi je novu dubinu, dublje razumijevanje. Bolest je poziv. Prilika. Inicijacija. U nekim tradicijama, iscjelitelji su morali sami proći kroz bolest da bi mogli istinski iscjeljivati druge. Jer ono što nisi osjetio na sopstvenoj koži – ne možeš zaista razumjeti.
Zato je bolest, koliko god to paradoksalno zvučalo, prilika za rast. Ako imamo svijest da je tako gledamo.
Strah od smrti – ili od nepoznatog?
Naš najveći strah nije sama smrt – već nepoznato. Plašimo se onoga što ne znamo. Upoznali smo svoje teškoće, navikli se na njih – ali sa smrću ne znamo šta ćemo. I zato bježimo. U poslu, u zabavi, u hiperaktivnosti. A neizbježno je – kad-tad, svi ćemo stati pred to pitanje: „Šta je smisao života?“
A onda dođe ono dublje pitanje. I onda te tresne krivica.
Kako ćeš da ostaviš djecu, porodicu, posao, prijatelje? Kako ćeš da ih opteretiš svojim problemom?
Kao da tvoja ranjivost znači izdaju. Kao da tvoja slabost znači da ih razočaravaš.
Ali onda se pojavi još jedno, tiše pitanje – ono koje rijetko sebi postavljamo:
Koliko sam zapravo služila sebi, a koliko drugima?
Jesam li uopšte živjela iz sebe, ili kroz tuđa očekivanja?
Jesam li ugađala, davala, žrtvovala se, sve to nazivajući ljubavlju i odgovornošću, a izbjegavala susret sa sobom, jer je to sebičnost?
A zatim, ako nisam znala stati, čuti sebe, ako nisam znala reći „ne“, izabrati sebe… da li sam zaista mogla biti tu za druge – iz punine, a ne iz iscrpljenosti?
To nisu pitanja da bi nas optužila. To su pitanja koja vraćaju istini. Jer niko ne dobija kada mi nestanemo iz sebe. Prava prisutnost dolazi kada smo cijeli.
Ali znaš šta? Ima jedna velika utješna činjenica: duša je besmrtna. Tijelo je samo privremeno vozilo, a život – neka lekcija, škola.
Moj put
Ja biram da idem kroz proces svjesno, otvorenih čula. Da osjetim, čujem, vidim znakove pored puta, lekcije i poruke. Da se povežem sa sobom i svijetom oko sebe.
Biram da učestvujem svjesno. Pratim svoj osjećaj, da treba da dublje zaronim u istraživanje korjenskih uzroka i da se odgovor krije u sistematičnom holističkom pristupu, u iscjeljenju duše i tijela.
Ja sam odabrala da slijedim nutritivne protokole koji na prvo mjesto stavljaju detoksikaciju, te da uradim dodatna funkcionalna testiranja – kao što su DUTCH Complete, Metabolomix, DNK testiranja i druge analize koje ne traže samo simptome, već gledaju cjelinu i traže uzroke.
Jer na klasičnim onkološkim kontrolama često čekamo na samom kraju trke – da vidimo hoće li se nešto vratiti. A funkcionalna medicina postavlja drugačije pitanje: šta možemo da uradimo sada, da optimizujemo cjelokupno zdravlje?
Ne rezonujem sa pristupom koji podrazumijeva da „čekamo da li će se nešto pojaviti iza ugla“ – niti sa idejom da je jedini cilj „ubiti“ karcinom, pa makar pri tome oštetili pola zdravih organa. Meni je logičniji i prirodniji pristup metaboličke terapije – kojim popravljamo, balansiramo i osnažujemo sve sisteme u tijelu. Jer zdravlje ne nastaje u ratu protiv bolesti, već u povratku ravnoteži.
I zato…
…da zaranjam u svoje nesvjesno i istražujem, ne naglo, invazivno, nego sa pažnjom i nježnošću. Da opraštam sebi, da budem više žensko. I u konačnici – da se predam višoj mudrosti, sa povjerenjem i u lakoći. Sve što mi se dešava – prihvatam.
Ako si i ti u tački kada osjećaš da nešto treba da se mijenja – počni od tanjira. Ne iz straha, već iz ljubavi prema sebi. Počni s malim: jedan cijeđeni sok dnevno, svjesno pripremljen obrok, minut tišine prije jela. Hrana može biti prvi korak ka iscjeljenju – ne samo tijela, već i odnosa sa sobom.
Ako želiš dublje da razumiješ svoje tijelo, da otkriješ potencijalne nutritivne nedostatke, metaboličke disbalanse ili genetske predispozicije – funkcionalni testovi poput DUTCH, DNA analize ili Metabolomix mogu biti tvoji saveznici.
I ako osjećaš da ne želiš da ideš tim putem sam(a) – tu sam da te podržim. Zajedno možemo kreirati plan ishrane i zdravlja koji će pratiti tvoju životnu realnost, tvoje ciljeve i tvoje srce.
Zdravlje nije savršenstvo. Zdravlje je prisutnost. I ljubav prema sebi!