Da li je insulinska rezistencija opasna? Kako je otkriti? Može li se pomoći?

Insulinska rezistencija (IR) je poznata kao predijabetno stanje, te ukoliko se ne liječi može dovesti do dijabetesa tipa 2 i drugih zdravstvenih problema.

To je u stvari metabolički poremećaj koji se još označava i kao metabolički sindrom X ili sindrom insulinske rezistencije.

Ako imaš neke od sljedećih simptoma:

• pojačavanje gladi nakon obroka bogatog ugljenim hidratima,
• bezvoljnost,
• umor,
• gubitak ili naglo dobijanje težine,
• povećan nivo masnoće na stomaku,
• drhtavicu,
• pojačana žeđ,
• učestalo mokrenje,
• loš san,
• pojava tamnih fleksa ili acantosis nigricans,
• neredovne menstruacije,
• akne

…možda imaš insulinsku rezistenciju!

Pravovremenom prevencijom i dijagnozom možeš značajno smanjiti rizik od razvijanja ozbiljnih zdravstvenih problema, zato je od izuzetnog značaja da ne ignorišeš simptome, te da poduzmeš naredne korake koji vode ka otkrivanju IR.

Kada nastaje problem?

Insulinska rezistencija predstavlja neadekvatan ćelijski odgovor na lučenje inzulina.  

Kod insulinske rezistencije tjelesne ćelije ne prepoznaju insulin te je onemogućen ulazak glukoze u ćeliju. Kao odgovor na takvu situaciju, kada je nivo glukoze u krvi i dalje povišen, pankreas luči dodatni insulin, kako bi se ciljnim ćelijama obezbijedila glukoza.

Insulin sve više i više raste, a nivo glukoze pada i upravo tada osjećamo da nešto nije u redu. Javljaju se simptomi hipoglikemije (niske razine glukoze u krvi) kao što su podrhtavanje, znojenje i glad.

To je ono stanje kada u narodu kažu “Pao ti šećer” pa posegnemo za čokoladom, slatkim napitkom ili nečim drugim što je bogato šećerom, da bismo brzo podigli nivo glukoze u krvi, jer hipoglikemija nije ugodno stanje.

Insulin je  hormon koji snižava razinu glukoze u krvi i primarni je anabolički hormon što znači da potiče izgradnju i regeneraciju tkiva i mišića. Izuzetno je značajan za pravilno funkcionisanje organizma a učestvuje u metabolizmu glukoze, lipida i proteina.
Sintetišu ga, čuvaju i luče beta ćelije pankreasa kao odgovor na povećanje nivoa glukoze u krvi.

Insulin dozvoljava ćelijama u mišićima, jetri i u masnom tkivu da uzmu glukozu i iskoriste je kao izvor energije, te su upravo u ovim tkivima posljedice insulinske rezistencije najjače izražene (ulazak i iskorištavanje glukoze u mišiće, nemogućnost insulina da zaustavi endogeno stvaranje glukoze u jetri). (1)

Kako otkriti? Šta je OGTT test?

Prvi parameter koji se prati je vrijednost šećera (glukoze) u krvi – ŠUK ili GUK.

Ipak, on može da se drži normalnim dugo vremena iako postoji insulinska rezistencija, te zato nije dovoljan. Sve dok pankreas proizvodi dovoljno insulina i kompenzira slabu reaktivnost periferne ćelije na insulin, vrijednosti glukoze će ostati u fiziološkom rasponu.

Drugi korak je određivanje istovremeno jutarnjeg insulina i šećera (GUK) te određivanje HOMA indeksa. HOMA indeks se dobija računski, iz vrijednosti glukoze i inzulina vađenih ujutro natašte a vrijednost HOMA indeksa iznad 2,7 ukazuje na vjerovatno postojanje IR.

Pravi test koji procjenjuje kako tvoj organizam reaguje na unos šećera u toku dva sata i koristi se za dijagnostikovanje insulinske rezistencije i dijabetesa tipa 2 je OGTT (Oral glucose tolerance test) odnosno test tolerancije na glukozu.

On  može biti pomalo neugodan, jer zahtijeva da na prazan stomak popijemo čist rastvor glukoze, što može da izazove simptome kao što su mučnina i slabost. Ugodnije je uraditi testiranje insulin i GUK nakon obroka bogatog UH.

Krv za analizu se najčešće ponovo uzima nakon 60-og i 120-og minuta a tokom testa je neophodno mirovanje. Na IR možemo posumnjati ukoliko imamo karakterističan porast vrijednosti inzulina uz istovremeni pad šećera u krvi.

Na osnovu urađenog OGTT i anamneze pacijenta, vrši se procjena stepena izraženosti inzulinske rezistencije od strane endokrinologa. (2)

Dijagnostikovana ti je insulinska rezistencija? Šta dalje?

Ono što je važno istaći je da mi lično uveliko možemo da utičemo na ovo stanje. U stvari, ovo je stanje u najvećoj mjeri posljedica pogrešnih životnih navika. Tako da promjenom istih možemo da vratimo proces u normalu.

Na koji način to možemo uraditi?

Pa, svačim po malo, počevši od spavanja, preko ishrane i fizičke aktivnosti do smanjenja uticaja stresa.

Promjena životnih navika:

• Regulisanje tjelesne težine – Činjenica da više od 80% osoba s dijabetesom tipa 2 ima prekomjernu tjelesnu masu upućuje na čvrstu povezanost debljine i rizika obolijevanja od šećerne bolesti tipa 2. Gubitkom tjelesne a posebno visceralne masti (masti oko unutrašnjih organa) možeš smanjiti taj rizik i to neka ti bude prioritet. (3)
• Regulacija higijene spavanja – Iako je poneked “slatko” ostati budan do kasno, bitno je da budemo upoznati sa čim se naš organizam suočava u takvim situacijama.
  Kada spavamo, naše tijelo luči hormon melatonin koji utiče na smanjeno lučenje insulina u beta ćelijama pankreasa. Nedostatak sna i nizak nivo melatonina se povezuju  sa metaboličkim poremećajem (insulinska rezistencija, visok holesterol, hipertenzija) a studija provedena u Brighamu pokazala je kako nizak večernji melatonin povećava rizik od dijabetesa tipa 2 za čak 2 puta! (4)
• Ishrana – Uvođenje redovnih obroka, konzumiranje namirnica sa niskom glikemijskim indeksom te pravilna kombinacija hrane su promjene koje mogu da budu od velikog značaja za tvoje zdravlje. Iscprljen pankreas ne treba dodatno iscrpljivati velikim brojem obroka bogatih prostim ugljenim hidratima. Potrebno je ograničiti broj obroka i smanjiti na minimum konzumiranje visokoenergetskih namirnica koje obiluju šećerima i mastima a povećati konzumaciju vlakana i fitonutrijenata kroz voće, povrće, mahunarke, cjelovite žitarice, pseudožitarice, te orašaste plodove i sjemenke. (5)
• Fizička aktivnost – Preporučuje se svakodnevna, umjerena fizička aktivnost. Vježbanje je najbrži i najlakši način da poboljšamo cjelokupno stanje organizma, dok je fizička neaktivnost neposredno povezana uz pojavu pretilosti, a pretilost kao što smo već naučili, s razvojem insulinske rezistencije. (6)
• Relaksacija – Kada smo po stresom, naše tijelo pojačano luči kortizol a kortizol utiče na povećanje nivoa inzulina tako što podiže nivo šećera u krvi. Zato je eliminacija stresa bitan segment kako bi se insulinska rezistencija dovela pod kontrolu. Da bi regulisao/la nivo kortizola, radi ono što te opušta a to može biti šetnja, ples, joga, pjevanje, crtanje, bavljenje sportom.

Ukoliko ti je potrebna pomoć u prilagođavanju životnih navika i načina ishrane, možeš se slobodno javiti kako bi zakazali konsultacije.

Koji dodaci ishrani pomažu?

Mio-inozitol

Inozitoli su molekuli koji se prirodno nalaze u našem organizmu i u nekim namirnicama. Mancini i saradnici su istraživali uticaj mio-inozitola kod gojazne muške djece s insulinskom rezistencijom. Grupa kojoj su davali inozitol imala je smanjen porast inzulina nakon unosa glukoze, u odnosu na kontrolnu grupu bez primjene inozitola. (7)
Postoji mnoštvo istraživanja gdje se inositol pokazao korisnim kod žena koje imaju insulinsku rezistenciju i sindrom policističnih jajnika. (8)

Alfa-lipoična kiselina

Alfa-lipoična kiselina je antioksidans koji se prirodno proizvodi u tijelu i takođe se nalazi u hrani. Nalazi se u svakoj ćeliji gde pomaže pretvaranje glukoze u energiju. Capasso i saradnici u svojoj studiji dolaze do zaključka da mio-inozitol poboljšava osjetljivost na inzulin. Smatraju da u kombinaciji sa alfa lipoičnom kiselinom može koristiti kao dodatak ishrani kod pacijenata s inzulinskom rezistencijom koji ne primaju terapiju oralnim hipoglikemicima. (9)

Berberin

Razne studije su dokazale da berberin može poboljšati inzulinsku rezistenciju. Jedna od njih je studija istraživača kineske škole Materia Medica s Kineskog farmaceutskog sveučilišta u kojoj su pokazali da berberin pokazuje pozitivno djelovanje na metabolizam šećera i lipida te protuupalno djelovanje, što daje osnovu za njegovu kliničku primjenu u liječenju insulinske rezistencije i dijabetesa. (10)

PIK – izvor prirodnog inulina

Srebrna svilenica (lat. Gymnema sylvestre)

Prva naučna potvrda o učinku Srebrne svilenice na dijabetes dobivena je prije 70 godina.
Prema istraživanjima, kod redovnog i dugotrajnog uzimanja (18-20 mjeseci), kao dodatak konvencionalnoj terapiji lijekovima, zapaženi su dobri rezultati u regulaciji nivoa šećera u krvi kod oba tipa dijabetesa (I i II).
Gymnema djeluje direktnim obnavljanjem stanica gušterače zaduženima za proizvodnju inzulina. Učinak nije akutni, već je najizraženiji tokom dužeg uzimanja.

Omega-3 MK

Resveratrol

Rezveratrol je antioksidans koji se nalazi u grožđu, vinu i nekim biljkama. Studije su pokazale da rezveratrol može u određenoj mjeri smanjiti šećer u krvi i poboljšati osjetljivost na inzulin. (12)

Cimet

Hrom

Magnezijum

D3 vitamin

Sjemenke lana

Kineski izvještaj iz 2015. godine objedinio je najpouzdanije studije i došlo se do zaključka da namirnice koje sadrže fitoestrogene, odnosno sjemenke lana i soje (koja ima izoflavone), mogu da pomognu u prevenciji i kontrolisanju dijabetesa i predijabetesa. Iz analize se zaključuje da u periodu od 3 mjeseca poboljšavaju osjetljivost na insulin i utiču na to da se smanji glikemijski nivo u krvi. (6)

Još po neke korisne namirnice za regulaciju insulina:

Reishi gljiva, kakao, kim, luk (crveni, bijeli), crvena paprika, ginseng, kurkuma, piskavica, okra, gorka dinja, kadulja, eukaliptus, chia sjemenke.

Od čajeva ti mogu koristiti čaj od:

maslačka, borovnice, koprive, duda, kupine.

Insulinska rezistencija – savjeti:

• Daj prednost cjelovitom voću naspram cijeđenim sokovima. Cjelovito voće sa korom sadrži vlakna koja će usporiti apsorpciju šećera iz voća, a samim tim i skok insulina. Ovo je naročito značajno ukoliko piješ sok na prazan stomak.
• Kombinuj voće, povrće i orašaste plodove. Kod pripreme soka ili smoothie-a dodaj nekoliko listova zelenog lisnatog povrća po želji. Voće i sokove konzumiraj uz šaku orašastih plodova ili sjemenki. Vlakna iz povrća i masti iz orašida će sniziti glikemijski indeks voća.
• Obrati pažnju na redosljed jedenja, prvo pojedi salatu, odnosno proteine i povrće, a onda UH. Ako prvo pojedeš rižu ili krompir sa tanjira, skok insulina će biti mnogo veći.
• Glikemijski indeks varira u zavisnosti od načina pripreme, zato tjesteninu ne treba prekuhavati, već kuhati ‘’al dente’’, kao što to rade Italijani.
• Začini omiljeno piće. Limunadu, sok, čaj pa čak i kafu možeš obogatiti sa đumbirom, kurkumom, cimetom ili kakaom radi bolje glukoregulacije.

Reference: